Teorija racionalnog izbora i Bekerov model slučajnog ponašanja

Autori

  • Miloš Krstić

Ključne reči:

teorija racionalnog izbora, Bekerov model slučajnog ponašanja, jak aksiom otkrivenih preferencija, opovrgljivost, maksimizacija korisnosti, pretpostavka racionalnosti.

Apstrakt

Prema teoriji racionalnog izbora, racionalni potrošači vrše izbor svoje potrošnje tako da teže da maksimiziraju korisnost na osnovu datog budžetskog ograničenja kupovine roba. To će postići ako izaberu onu kombinaciju dobara koja može da podmiri njihove potrebe i obezbedi maksimalan nivo korisnosti. Gari Beker zamišlja iracionalne potrošače kako biraju paket na budžetskoj liniji. Pošto iracionalni potrošači svim paketima na budžetskoj krivi pripisuje podjednaku verovatnoću izbora, u proseku, se očekuje da odaberu paket koja leži na sredini linije. Rezultati istraživanja u kojima veštački Bekerovi akteri biraju između više od dve robe i u više od dve budžet/cena situacije pokazuju da je procenat aktera, čije ponašanje ne potvrđuje teoriju racionalnog izbora mali. Uključivanjem dodatnih faktora u Bekerov model slučajnog ponašanja, izvođači istraživanja mogu da minimiziraju ove minorne violacije i da izbor aktera usklade sa teorijom. Pored toga, dobijeni rezultati analize izbora izabranih organizacija empirijski pokazuju da se posmatrani akteri racionalno ponašaju, čime se potvrđuje teorija racionalnog izbora. Sve ovo čini teoriju racionalnog izbora neopovrgljivom. Pošto se teorija uvek može uskladiti sa činjenicama, bilo bi mnogo produktivnije priznati da je teorija proverljiva i onda debatovati o njenoj eksplanatornoj vrednosti u specifičnim okolnostima.

Reference

Becker, G. (1962). Irrational Behavior and Economic Theory. Journal of Political Economy, 70 (1), 1-13.

Беккер, Г. (2003). Человеческое поведение: экономический подход. М.: Изд-во: ГУ ВШЭ.

Boričić, B. (2005). Kenneth J. Arrow. Ekonmski anali, 50 (165), 225-234.

Eichner, S.A. (1983). Why Economics is Not Yet a Science. Nеw York: Sharpe.

Golubović, N. (2011). Društvena ekonomika. Niš: Ekonomski fakultet.

Gintis, H. (2009) The Bounds of Reason: Game Theory and the Unification of the Behavioral Sciences. Princeton: Princeton University Press.

Hodgson, G. (2013). On the Limits of Rational Choice Theory. Economic Thought, 1(1), 94-108.

Hirshleifer, J. (1985). The Expanding Domain of Economics. American Economic Review, 75(6), 53-68.

Kitanović, D., Golubović, N., Petrović, D. (2009). Osnovi ekonomije. Niš: Ekonomski fakultet.

Лайонел, Р. (1993). Предмет экономической науки. THESIS, 1, 10-23.

Lipton, P. (2004). Inference to the Best Explanation. London: Routledge.

Moscatia. I., Tubaro, P. (2011). Becker random behavior and the as-if defense of rational choice theory in demand analysis. Journal of Economic Methodology, 108 (2), 107-128.

Михеева, А. (2011). Рациональность и экономическое поведение: междисциплинарный подход. Психологические аспекты освоения социально-экономического пространства. Преузето 3. јуна 2014. са сајта https://sites.google.com/site/konfep/kontakty-1.

Радаев, В. (1997). Экономическая социология (к определению предмета). Общественные науки и современность, 3, 106-113.

Samuelson, P. (1937). A Note on the Measurement of Utility. Review of Economic Studies, 4(2), 155-161.

Slovic, P., Lichtenstein, S. (1983). Preference Reversals: A Broader Perspective. American Economic Review, 73(4), 596-605.

Štulhofer, A. (1995). Etnicitet i rаcionаlni izborа: od identifikаcije do kolektivne аkcije. Studia ethnologica Croatica, 174 (1), 173-182.

Varijan, H. (2014). Mikroekonomija (6- izd.). Beograd: Centar za izdavačku delatnost.

Varian, H. (1988). Revealed Preference with a Subset of Goods. Journal of Economic Theory, 46, 179-185.

Winter, S. (1964). Economic “Natural Selection” and the Theory of the Firm, Yale Economic Essays, 4(1), 225-272.

##submission.downloads##

Objavljeno

2014-12-19

Broj časopisa

Sekcija

Članci